ahmed b.hanbel

Ahmed b. Hanbel bio je velikan hadiske i šerijatskopravne znanosti. Njegov Musned, sa blizu 40.000 hadisa, jedno je od najznacajnijih i najkorisnijih hadiskih djela.

Cvrstina njegove vjere, snaga argumenata koje je koristio i intelektualna profinjenost, ucinili su ga neprobojnim zidom za novotarije koje su u to vrijeme nadirale, dok su ga iskušenja, koja su kulminirala zatvaranjem u tamnicu, ucinile paradigmaticnim za generacije koje dolaze!
Puno mu je ime Ebu Abdullah Ahmed b. Muhammed b . Hanbel b. Hilal b. Esed b. Idris b. Abdullah b. Hajjan b. Abdullah b. Enes b. Avf b. Kasit b. Mazin b. Šejban b. Zuhel b. Sa'lebe b. Ukabe b. Sa'b b. Ali b. Bekr b. Vaif ez-Zuheli eš-Šejbani el-Mervezi el-Bagdadi.

Ahmedov otac je pred njegovo rodenje preselio iz Merva u Horasanu u Bagdad. U to vrijeme njegova majka je bila trudna i odmah po dolasku u Bagdad rodila je Ahmeda 164. god. po Hidžri.
Inace, njegovo porijeklo se spaja sa porijeklom Allahovog poslanika, Muhammeda, s.a.v.s, kod Nizara b. Ma'da b. Adnana i seže do Isma'ila, a.s!

On je poznat u narodu kao Ahmed b. Hanbel, iako mu Hanbel nije otac, nego djed! To je zbog toga što mu je otac Muhammed bio obicni vojnik, dok mu je djed bio daleko poznatiji, naime, bio je gradonacelnik Šerhasa u Horasanu za vrijeme emevijske vladavine.

Djetinjstvo i obrazovanje

Otac mu je umro kada je on bio sasvim mali. Neki tvrde da je Ahmed imao tada samo tri, a njegov otac trideset godina. Svu brigu o njemu je preuzela majka.
Ahmed je još kao dijete naucio arapski jezik i Kur'an napamet. Ebu Jusuf, poznati hanefijski pravnik i Ebu Hanifin ucenik, bio je prvi ucitelj od koga Ahmed pocinje saznavati. To priznaje sam Ahmed kada kaže: Prvi od koga sam bilježio hadis bio je Ebu Jusuf! Zna se da je jedan od njegovih prvih ucitelja bio i Hušejm b. Bešir kod koga je Ahmed pune cetiri godine slušao hadis i to od 179. do 183. god. Tada je Ahmed, kako tvrdi Ibn Kesir, imao 16 godina!

Prvo njegovo putovanje u potrazi za hadisom van rodnog Bagdada bilo je 183. godine kada odlazi u Kufu, a tri godine kasnije odlazi u Basru. Nakon toga odlazi u Mekku, 187. godine kada sluša Sufjana b. Ujejnu. Te godine Ahmed prvi puta obavlja i hadž. Iza toga putuje u Jemen (197. godine.) gdje u San'i sluša cuvenog Abdurrezzaka. Sa njim putuje i Jahja b. Me'in, njegov savremenik, inace, veliki muhaddis i kriticar hadisa. Nedostatak materijalnih sredstava ga je sprijecio da otputuje u Rejj i sluša poznatog ucenjaka Džerira b. Abdu-l-Hamida. Za to mu je trebalo 50 dirhema, što on, zbog skromnog materijalnog stanja, nije mogao sebi priuštiti!

Inace, djetinjstvo je proveo živeci skromno, jer mu otac, osim male, skromne kuce ništa drugo nije ostavio. Zato je od malih nogu bio primoran zaradivati za život, baveci se krojackim zanatom, tkanjem i prodajom odjece, pisarskim zanatom, cak i prenošenjem tereta, ali je uvijek strogo vodio racuna da svaki novcic zaradi na dozvoljen nacin!

Ucitelji

Ahmed b. Hanbel od petnaeste, a prema nekim izvorima, od šesnaeste godine obilazi hadiske strucnjake i od njih uci hadis i hadiske znanosti. Tako je obišao brojne islamske naucne centre i slušao brojne ucitelje. Izdvojicemo samo neke: Ebu Jusuf Ja'kub b. Ibrahim el-Kadi, poznati ucenik Ebu Hanife, Hušejm b. Bešir el-Vasiti, Abdurrahman b. Mehdi, Sufjan b. Ujejne, Sulejman b. Harb, Ebu Bekr b. Ajjaš, Abdurrezzak b. Hemmam es-San'ani, Ebu Davud et-Tajalisi, Ebu Bekr b. ebi Šejbe, Muhammed b. Idris eš-Šafi'i, Jahja b. Se'id el-Kattan, Veki' b. el-Džerrah, Džerir b. Abdu-l-Hamid, Ishak b. Rahevejh, Abdullah b. Numejr, Bišr b. el-Mufeddal, Isma'il b. Ulejje i dr.
Puno je vremena proveo obilazeci ucitelje i crpeci zavidno znanje kojim su oni raspolagali. Otuda se oženio veoma kasno, kako i sam priznaje: Oženio sam se nakon cetrdesete godine!
Ibnu-l-Dževzi tvrdi: Dva puta je obišao dunjaluk dok nije sakupio Musned!
Kolika je bila Ahmedova želja da što više iskoristi svoje ucitelje najbolje pokazuje njegova praksa nakon jacija-namaza. Otpratio bi svoga poznatog ucitelja Veki' b. el-Džerraha do njegove kuce, pitajuci ga za hadise i citirajuci ih, kako bi ih on preslušao, a onda bi se zadržao pred njegovom kucom, koristeci njegovo znanje, do kasno u noc!

Ucenici

Imam Ahmed bio je ucenik, takoreci, citavog života. Hadis je istraživao i nakon što je proglašen imamom i nakon što je postao jedan od najvecih autoriteta u hadisu. Primjecen je i u svojim poznim godinama kako sa sobom nosi tintarnicu, bilježeci hadise i drugo, a na njihovu zacudenost, odgovarao bi: Me'a-l-mahbere ile-l-makbere!/Sa tintarnicom do kabura! Time je htio kazati da ce saznavati i kontinuirano se usavršavati sve do smrti!
Imam Ahmed, iako je rano postao autoritet u hadisu, nije htio pokretati samostalna predavanja prije 40. godine života! Neki autori smatraju da to nije htio ciniti iz respekta prema uciteljima koji su još bili živi, a drugi da to nije htio ciniti iz respekta prema Poslaniku islama, s.a.v.s, koji je Objavu primio upravo u 40. godini i tek nakon toga je poceo sa pozivanjem u vjeru!
Kada je napunio 40 godina poceo je držati javna predavanja u glavnoj bagdadskoj džamiji, a posebna predavanja je držao u svojoj kuci.

Hasan b. Isma'il bilježi od svog oca, da je rekao: Ahmedovim predavanjima u džamiji prisustvovalo je oko 5.000 osoba. Od tog broja 500 ih je bilježilo hadise, a ostali su ucili od njega ponašanje, slušali savjete i imali druge koristi.

Od Ahmeda nisu ucile samo mlade generacije. Od njega su ucili i hadis saznavali i brojni njegovi ucitelji, koje je Ahmed u toj oblasti vremenom prevazišao. Od njegovih ucitelja, hadis su od njega prenosili sljedeci: Veki' b. el.Džerrah, Abdurrahman b. Mehdi, Muhammed b. Idris eš-Šafi'i, Ma'ruf el-Kerhi, Kutejbe b. Se'id, Ali b. el-Medini, Abdurrezzak b. Hemmam es-San'ani i brojni drugi.
Od njegovih ucenika spomenucemo samo neke: Buhari, Muslim, Ebu Davud, Ebu Zur'a er-Razi, Ebu Hatim er-Razi, Osman b. Se'id ed-Darimi, Jahja b. Adem, Jezid b. Harun, Jahja b. Me'in, Zijad b. Ejjub, Bekijj b. Mahled, Hanbel b. Ishak, Muhammed b. Refi', Davud b. Amr, te njegovi sinovi Abdullah i Salih i stotine drugih. Posljednji koji je od njega ucio i prenosio hadis bio je Ebu-l-Kasim el-Begavi.
Djela
Ahmed je napisao dobar broj djela. Navešcemo nazive vecine djela koja spominju islamski izvori:
1.- Musned,
2.- Kitabu-s-sunne,
3.- Kitabu-t-tefsir,
4.- Kitabu-z-zuhd,
5.- Kitabu-s-salat,
6.- Kitabu-l-menasiki-l-kebir,
7.- Kitabu-l-menasiki-s-sagir,
8.- Kitabu-t-tarih,
9.- Kitabu-n-nasihi ve-l-mensuh,
10.- Kitabu-l-mukaddemi ve-l-mu'ehhari fi Kitabillahi te'ala,
11.- Kitabu fadaili-s-sahabe,
12.- Kitabu-l-ileli ve-r-ridžali,
13.- Kitabu-l-ešribe,
14.- Kitabu-l-mesail,
15.- Risala fi-l-Kur'an,
16.- Risala fi-r-reddi ale-l-džehmijje.

Musned

Najvece i najznacajnije Ahmedovo djelo je, svakako, Musned, koji je poceo sakupljati još od 180. godine i utrošio na njega vecinu životnog vijeka. Inace, ovo je jedno od najznacajnijih i najkorisnijih hadiskih djela uopce!

Broj hadisa

Ahmedov Musned, zavisno od izvora koji se koristi, sadrži izmedu 30.000 i 40.000 hadisa. Prof. Ahmed Muhammed Šakir smatra da u njemu nema manje od 35.000, ali da ne prelazi cifru od 40.000 hadisa! Vecina islamskih izvora navodi da njegov Musned bez ponovljenih hadisa dostiže brojku od 30.000, a sa ponovljenim 40.000! Ibnu-l-Džezeri citira Ebu Bekra b. Malika koji je ustvrdio da u njegovom Musnedu nedostaje samo 30-40 hadisa od ravnih 40.000!
Ovaj broj hadisa Ahmed je izabrao iz mnoštva od 750.000 hadisa kako i sam kaže: Ovo djelo sam sakupio i sastavio od 750.000 hadisa! Ko se od muslimana bude razilazio u vezi sa Poslanikovim, s.a.v.s, hadisima, neka se vrati na ovo djelo, pa ko ga ne nade u ovom djelu, onda mu taj hadis ne može poslužiti kao argument! Svom sinu Abdullahu je oporucio: Pridržavaj se mog Musneda! On ce biti putokaz ljudima!

Klasifikacija hadisa u Musnedu

Ovo djelo je klasificirano na temelju musneda ashaba. On je poredao musnede ashaba prema prioritetima. Tako je spomenuo musnede prve cetverice halifa, a onda musnede preostale šesterice ashaba kojima je zagarantiran Džennet, a iza toga je nastavio redati musnede ashaba shodno njihovoj vrijednosti, onih koji su Hidžru prvi ucinili, podrucju u kojem su živjeli ili se doselili, plemenima odakle poticu i sl.
Treba spomenuti da je imam Ahmed u musnedu jednog ashaba citirao sve hadise koje on prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s, ne osvrcuci se na tematiku koju hadis tretira, tako da onaj koji traži odredeni hadis mora procitati sve hadise koje taj ashab prenosi ako želi pronaci taj hadis. Šejh Ahmed b. Abdurrahman el-Benna es-Sa'ati je pokušao olakšati istraživacima pronalaženje hadisa iz ove Zbirke, tako što je kompletan Musned klasificirao prema tematici i podijelio ih na poglavlja i nazvao ga El-Fethu-r-rebbani fi tertibi Musned el-Imam Ahmed.

Broj ashaba

Razlicite su verzije u pogledu broja ashaba ciji su musnedi spomenuti u ovom Ahmedovom djelu. Tako Ibnu-l-Džezeri spominje 690 ashaba i 96 žena-ashaba. Dr. Mahmud et-Tahan tvrdi da Musned sadrži 904 musneda ashaba. Ti musnedi sadrže od jednog do nekoliko stotina hadisa. Šejh Muhammed Nasiruddin el-Albani je sacinio spisak ashaba spomenutih u Musnedu i pored svakog od njih naveo je tom i stranicu gdje se spominju njihovi musnedi. Ukupno je naveo 915 imena. To izuzetno olakšava pronalaženje hadisa u ovoj zbirci. Ovaj spisak je štampan na pocetku Ahmedovog Musneda!

Broj Ahmedovih ucitelja

Ukupan broj ucitelja od kojih Ahmed prenosi hadise u svom Musnedu iznosi 283! Uz to treba dodati i 173 ucitelja njegovog sina Abdullaha koji su spomenuti u ovom Musnedu.

Stepen autenticnosti hadisa

Hadiski ucenjaci su se razišli u pogledu stepena autenticnosti hadisa u Musnedu. Jedni, medu kojima je i Ebu Musa el-Medini, tvrde da su svi hadisi u ovoj zbirci autenticni i da su, prema tome, dokaz u vjeri!
Drugi tvrde da Musned sadrži i autenticne i slabe, ali i apokrifne hadise. Tako Ibnu-l-Dževzi smatra da u njemu ima 15, a Hafiz el-Iraki 9 apokrifnih hadisa! Hafiz ibn Kesir navodi da su hadisi u ovoj zbirci o vrijednosti Merva i Askelana apokrifni, podržavajuci stav da u ovom djelu ima i takvih hadisa!
Treca grupacija islamskih ucenjaka, medu kojima su Ez-Zehebi, Ibn Hadžer, Ibn Tejmijje i Es-Sujuti, zauzimaju središnji stav u ovom pogledu. Oni smatraju da u Musnedu ima i vjerodostojnih i slabih predaja. Medutim, ove slabe predaje su bliske hasen/dobrim predajama. Imam Es-Sujuti tvrdi: Sve što se nalazi u Ahmedovom Musnedu može se prihvatiti! Cak i njegove da'if-predaje su bliske hasen-predajama!
Ibn Hadžer el-Askalani je na optužbe Ibnu-l-Dževzija i el-Irakija napisao djelo El-Kavlu-l-musedded, fi-z-zebbi an Musned Ahmed u kojem je argumentirano iznio stav o neutemeljenosti optužbi na ovog genija, priznajuci da su, doista, neki hadisi izuzetno slabi, ali oni ne tretiraju temelje islama, vec se odnose na poticaje na dobro i odvracanje od lošeg, što inace hadiski strucnjaci toleriraju! Ibn Hadžer tvrdi da se u citavom Musnedu nalazi samo tri do cetiri isuviše slabe predaje!

Treba napomenuti da je imam Ahmed, nakon sakupljanja ove zbirke, imao namjeru dobro je analizirati i izbaciti iz nje svaku iole lošiju predaju. Medutim, smrt ga je u tome pretekla! Vjerovatno je i to razlog što pojedini hadiski strucnjaci kritikuju neke predaje u ovoj zbirci. S druge, pak, strane, zna se da su njegov sin Abdullah i Ebu Bekr el-Kati'i uvrstili i svoje predaje u njegov Musned, koje nisu imale, vjerovatno, jako utemeljenje, pa je i to bilo razlogom ovakve ocjene od strane pojedinih islamskih autora.
Ibn Tejmijje je energicno zastupao mišljenje da Ahmed uopce nije prenosio hadise od ravija koji su poznati po laži, vec je samo nekada uvažavao neke predaje od onih koji su ocijenjeni slabim zbog loše memorije!On tvrdi da su hadisi Ahmedovog Musneda jaci od hadisa Ebu Davudovog Sunena!

Da bismo razumjeli komleksnost ovog kapitalnog djela pomoci ce nam Ahmed el-Benna koji u uvodu Ahmedovog Musneda kaže: *Išcitavajuci hadise u Musnedu ustanovio sam da se mogu podijeliti u šest kaategorija:
1.- Hadisi koje prenosi Ahmedov sin Abdullah, koje je direktno cuo od svog oca i oni predstavljaju vecinu ovog djela. Ta kategorija hadisa se prepoznaje po konstrukciji: HADDESENA ABDULLAH; HADDESENI EBI.
2.- Hadisi koje je Abdullah cuo od oca i negog drugog. Taj broj je mali.
3.- Hadisi koje Abdullah prenosi od drugih, a ne od svog oca. To se naziva ZEVAIDU ABDULLAH. Po broju predaja dolaze odmah nakon prve kategorije.
4.- Hadisi koje je Abdullah citao ili izlagao svome ocu. Njih nema puno.
5.- Hadisi koje Abdullah nije cuo od svog oca, niti mu ih je citao ili izlagao, vec ih je našao u njegovom Musnedu i prepoznao ih po njegovom rukopisu. Takvih hadisa je, takode, malo.
6.- Hadisi koje je Hafiz el-Kati'i prenio od drugih a ne od Abdullaha i njegovog oca.
Ovakvih hadisa je najmanje u ovom Musnedu. To se prepoznaje po specificnoj konstrukciji u kojoj se kaže: HADDESENA FULAN, bez spominjanja Abdullaha i njegovog oca Ahmeda. To je ZEVAIDU-L-KATI'I.

Djela nastala u vezi sa Musnedom

Vremenom su nastala znacajna djela u vezi sa Ahmedovim Musnedom, od komentara, preko skaracenih verzija ovog djela, pa sve do djela koja tretiraju prenosioce hadisa u ovom djelu. Spomenimo neke:

A) Komentari: Komentar šejha Ebu-l-Hasana es-Sindija (umro 1138.god. po H.) i Bulugu-l-emani min esrari-l-fethi-r-rabbani od Ahmeda el-Bena'a es-Sa'atija (umro 1371.god. po H.).

B) Djela u vezi sa Musnedom: Hasaisu-l-Musned od Ebu Musa el-Medinija (umro 581.god.), El-Mas'adu-l-Ahmed od Ibnu-l-Džezerija (833.), El-Kavlu-l-musedded fi-z-zebbi an Musned Ahmed, od Ibn Hadžera (852.), Zejlu-l-kavli-l-musedded od Muhammeda Sibgatullaha el-Medarisija.

C) Djela u vezi sa klasifikacijom hadisa u Musnedu: Tertibu-l-Musned od Ebu Bekra el-Muhibba (789.), Tertibu-l-Musned od Ibn Zurejka (803.), Tertibu-l-Musned od Ibn Zeknuna (837.).

D) Djela u vezi sa prenosiocima u Musnedu: Tertibu esmai-s-sahabellezine ahredže hadisehum Ahmed b. Hanbel fi-l-Musned, od Ibn Asakira (571.), El-Ikmalu fi zikri men lehu rivaje fi Musned el-Imam Ahmed mine-r-ridžali, od el-Husejnija (765.), El-Maksadu-l-Ahmed fi ridžali Musned Ahmed, od Ibnu-l-Džezerija (833.), Et-Tarihu-l-edžved, bi evhami men džeme'a ridžale-l-Musned, od Ibn Hadžera (852.), Fehresu-l-a'lami fi Musned b. Hanbel, izdanje Orijentalnog instituta iz Berlina, 1906. god.

Njegov opis i vrline

Imam Ahmed je bio tamnije puti, korpulentan, oblacio je, uglavnom, bijelu odjecu. Knio je kosu i bradu. Vrlo malo je jeo. Imao je izuzetno dobru memoriju. Bio je vrlo ozbiljan. U svom prisustvu nije dozvoljavao neozbiljnost i šalu. Ko bi primijetio Ahmeda u svojoj blizini uozbiljio bi svoj govor. Fetve je izdavao samo kada su iskljucivo tražene od njega. Samo u krajnjoj nuždi je koristio svoje mišljenje. Cesto se moglo cuti da na postavljena pitanja odgovara sa: Ne znam!
Skromnost je bila njegova prepoznatljiva crta. Posebno je bio skroman prema slabim, siromašnim i nemocnim. Nijedan siromašan covjek se nije prijatnije i dostojanstvenije osjecao ni u jednom društvu, kako istice Ebu Bekr el-Meruzi, kao što se osjecao kada bi sjedio sa Ahmedom, koji im je ukazivao posebnu pocast. Njegovu skromnost najbolje nam je docarao Jahja b. Me'in koji priznaje: Nisam sreo nikoga poput Ahmeda! Družili smo se pedeset godina a da nikada nije istakao niti se pohvalio sa dobrim osobinama i brojnim kvalitetima koje je imao!

Strogo je vodio racuna o hrani koju je jeo. Prenosi se slucaj, koji prenosi Ibn Kesir, a u kojem se spominje da Ahmed u jednom periodu nije imao ništa od hrane u svojoj kuci, tako da nije ništa jeo tri dana. Porodica je uspjela od Saliha, njegovog sina, dobaviti malo brašna i napraviti nešto hrane. Nakon što su mu servirali hranu, Ahmed ih je upitao odakle im hrana? Odgovorili su da su je dobili od Saliha. Ahmed je ustao i odbio jesti tu hranu, samo zato što je uzeta od Saliha koji, kako Ahmed rece, uzima nagrade i novac od halife el-Mutevekkila ale-l-lah!

Jednom prilikom je halifa priredio veliku gozbu na koju je pozvao i imama Ahmeda. Ahmed tom prilikom nije uzeo nijedan zalogaj, plašeci se da to halifa nije na dozovoljen nacin stekao!
Koliko se Ahmed bojao harama najbolje ce nam potvrditi treci slucaj koji navodi Ibn Kesir. Naime, halifa el-Me'mun je jednom prilikom dijelio veliku kolicinu zlatnika muhaddisima. Svi su tu hediju primili! Jedini je Ahmed odbio!

Otuda je Ahmed bio izrazito siromašan. Ebu Muhammed Abdullah b. Abdurrahman tvrdi da je Ahmed bio strpljiv u siromaštvu punih 70 godina! Njegova preokupacija bio je ahiret. Ebu Davud es-Sidžistani tvrdi: Druženja i sijela kod Ahmeda su bila ahiretska. Na njima nije bilo spomena dunjaluku. Nikada nisam primijetio da je na njima Ahmed spomenuo dunjaluk!

Pored ostalih osobina karakteristicna je bila i njegova darežljivost. Harun el-Mustemili je jednom prilikom sreo Ahmeda i potužio mu se da je ostao bez sredstava za život. Ahmed mu je dao pet dirhema rekavši: To je sve što imam!
Njegov odnos prema ibadetu bio je paradigmatican za generacije koje dolaze poslije njega. Puno je vremena provodio u ibadetu. Njegov sin Abdullah prenosi: Moj otac je svakodnevno klanjao po 300 rekjata nafile-namaza! Nakon torture u zatvoru, obzirom da je fizicki oslabio, klanjao je po 150 rejkata, a tada je gotovo imao 80 godina! Svaki sedam dana je završavao ucenje kompletnog Kur'ana! Nakon jacije-namaza je kratko spavao, a onda bi ustajao i u ibadetu provodio sve do sabah-namaza! Uz to je, kako navodi Ibrahim b. Hani, izrazito puno postio.

Imama Ahmeda je, uz brojne divne vrline, krasila i hrabrost.To najbolje primjecujemo kod pitanja da li je Kur'an stvoren. Stav ortodoksne ehlisunnetske uleme bio je da je Kur'an oduvijek i da nije stvoren. Imam Ahmed je energicno zastupao taj stav. Buduci da je tadašnji halifa Me'mun zagovarao mu'tezilijsko ucenje, tražio je da se Ahmed privede. Dok je Ahmed privoden, Me'mun je umro, pa je na vlast došao Mu'tesim, koji je bio istomišljenik prethodnog halife, te je Ahmeda strpao u tamnicu u kojoj je proveo 28 mjeseci i to od 218-220. god. Pušten je na slobodu kada je na vlast došao drugi Me'munov sin, Vasik Billah. Tada je došlo i do promjene ideološkog ucenja na dvoru, pa je od tada Imam Ahmed uživao izuzetan respekt!

Kasnije su Ahmedu zabranili pristup ljudima i održavanje kružoka, tako da je to iskušenje trajalo punih 14 godina! Kakve li slicnosti sa brojnim islamskim ucenjacima u današnje vrijeme?!
Otuda su brojni autori uporedivali Ahmedovo iskušenje sa iskušenjem Ebu Bekra r.a. koje je imao sa otpadnicima od vjere, smatrajuci da je Ebu Bekr, r.a, bio u prednosti jer je imao istomišljenike i pomagace, dok je Ahmed u ovom slucaju bio usamljen, pa je, prema tome, njegovo iskušenje bilo još vece!
Ovo Ahmedovo iskušenje na najeklatantniji nacin nam govori kako ucenjaci treba da zastupaju istinu i kako ih na tom putu ne mogu sprijeciti male dunjalucke mrvice koje im prospu aktualne vlasti!!!
Koliko je Ahmed bio omiljen kod muslimana toga vremena zbog svojih plemenitih osobina i izuzetnih vrlina najilustrativnije docarava Hafiz ez-Zehebi, koji citira dvojicu Ahmedovih savremenika. Jedan od njih kaže: Kod nas u Horasanu smatraju da Ahmed gotovo ne pripada ljudskoj vrsti. Skloniji su da vjeruju da je on od meleka!!! Drugi primjecuje: Kod nas smatraju da Ahmedov pogled odgovara ibadetu godinu dana!!!

Drugi o njemu

Imam Ahmed je bio genije o kojem se u islamskoj literaturi mogu pronaci samo rijeci pohvale i posebnog respekta. Gotovo da nema autora koji mu ne priznaje vanrednu ucenost, nadprosjecnu memoriju i, nadasve, visoke eticke kvalitete, kao rijetko kojem islamskom ucenjaku!
Ibrahim el-Harbi,fasciniran njegovom ucenošcu, kaže: Kao da je Allah u Ahmedu b. Hanbelu sintetizirao znanje i prvih i kasnijih generacija!
Veki' b. el-Džerrah i Hafs b.Gijas priznaju: U Kufu nije ušao slican ovom mladicu! tj. Ahmedu b. Hanbelu.
Jahja b. Se'id el-Kattan, poznati hadiski strucnjak, kaže: Meni nije došao slican Ahmedu!, a drugom prilikom veli: On je jedan od najvecih naucnika ovog ummeta! Bilježi se, takode, od njega da je priznao: Niko mi iz Bagdada nije došao draži od Ahmeda b. Hanbela!
Ibn ebi Hatim prenosi da je njegov otac bio upitan o Ahmedu i da je odgovorio da je on imam i hudždže/dokaz, argument!, a Imam Nesai istice ada je bio povjerljiv u hadisu, pouzdan i da je bio jedan od velikih imama!

Ebu Davud, autor poznatog Sunena, priznaje: Sreo sam dvije stotine ucenjaka, ali nisam vidio slicnoga Ahmed b. Hanbelu!

Ebu Zur'a er-Razi, poznati hadiski ekspert, slicno kaže: Moje oci nisu vidjele osobe slicne Ahmedu b. Hanbelu! Na drugom mjestu istice: Nisam vidio nikog doraslog Ahmedu u naucnim disciplinama!
Abdullah b. el-Hurejbi kaže: On je bio najvredniji u svom vremenu!
Jahja b. Adem veli: On je naš predvodnik!
Abdurrezzak es-San'ani, poznati autor hadiske zbirke, kaže: Nisam sreo veceg šerijatskog pravnika, niti pobožnijeg covjeka od njega!
Imam Šafija priznaje: Kada sam napustio Bagdad, iza sebe nisam ostavio veceg pravnika, veceg znalca, boljeg zahida i pobožnijeg covjeka od Ahmeda b. Hanbela!

Iako je Imam Šafija bio njegov ucitelj, ipak je priznavao Ahmedu vodstvo kada je u pitanju hadis. Jednom prilikom mu se obratio rijecima: Ebu Abdullah, ti si veci ekspert u vjerodostojnijim predajama od nas, pa kada nadeš autenticnu predaju obavijesti me, kako bi se oslonio na nju!
Otuda Ebu Ubejd tvrdi: Nisam vidio nijednu osobu da bolje poznaje sunnet od njega!
Njegovo pamcenje hadisa bilo je poslovicno. Ebu Zur'a er-Razi, cuveni hadiski kriticar, tvrdi da je Ahmed poznavao nevjerovatnih milion hadisa!

Koliko je bilo povjerenje u njegovu strucnost u oblasti hadisa najbolje potvrduje izjava Amra b. en-Nakida koji kaže: Ako se samo Ahmed suglasi sa mojim hadisom, onda me uopce ne interesira što ce mi drugi oponirati!
Imam Ahmed je svojim otporom mu'tezilizmu sacuvao brojne ljude od zablude. Otuda Ali b. el-Medini, poznati hadiski strucnjak, tvrdi da niko, nakon Allahovog Poslanika, s.a.v.s, nije ucinio za islam koliko Ahmed b. Hanbel! Znacajno je navesti mišljenje Ibn Hibbana i Hilala b. el.Ala'a, koji smatraju da je Ahmed tada popustio – kada je u pitanju pritisak mu'tezilija da je Kur'an stvoren – mnogi ljudi bi otišli u kufur!
Imam Ahmed je bio odlucan borac za odbacivanje novotarija koje su se tih godina kalemile na vjeru. Otuda Kutejbe istice: Da nije bilo Ahmeda, mnogo toga bi se pridodalo vjeri! On je imam citavog dunjaluka!

Smrt

Ahmed b. Hanbel umro je u Bagdadu 241. god. u 77. godini života. Njegovoj dženazi prisustvovao je veliki broj ljudi. U brojnim izvorima se navodi da mu je dženazu-namaz klanjalo izmedu 800.000 i 1.300.000 muškaraca i 60.000 žena!!!
El-Hellal bilježi predaju od Abdu-l-Vehhaba el-Verraka koji je rekao: Nismo culi za veci skup ni u džahilijjetu niti u islamu od dženaze Ahmedu b. Hanbelu! Na toj dženazi je bilo oko milion muškaraca i 60.000 žena! Ljudi su tom prilikom otvarali vrata svojih domova, nudeci one koji nemaju abdest, da udu u kucu i uzmu abdest za tu dženazu!

Koliko je Ahmed bio omiljen u narodu najbolje ce nam ilustrirati izjava Ebu-l-Hasana et-Temimija, koju prenosi od svog oca a on od djeda, koji je prisustvovao toj dženazi, a nakon namaza je osjetio potrebu da se približi njegovom kaburu. Tek osmi dan, nakon dženaze, uspio se približiti njegovom kaburu zbog ogromne gužve i velikog broja ljudi koji su svakodnevno dolazili na njegov kabur!

Još jedan nevjerovatan podatak vezan je za njegovu dženazu. Naime, nakon dženaze i velicanstvenog skupa kakav se ne pamti do tada, brojni autori spominju predaju Ibn ebi Hatima, da je tom prilikom, prešlo na islam 10.000, a u drugoj predaji 20.000 židova, kršcana i vatropoklonika!!!
I na kraju cemo spomenuti još jednu zanimljivost u vezi sa ovim velikana islamske misli. Ebu-l-Hasan b. ez-Zaguni kaže: Kada je, u blizini Ahmedovog kabura, pravljen kabur za Ebu Dža'fera b. ebi Musa'a , ukazala se njegova unutrašnjost! Ahmedovi cefini bili su ispravni a njegovo tijelo nije se promijenilo! To je bilo 230 godina nakon Ahmedove smrti!!!
Nije ni cudo: Bio je to Ahmed b. Hanbel! Allah mu se smilovao i nagradio ga Džennetom!